Tri

U svoja prva dva filma Dvoje (1961.) i Dani (1963.) Aleksandar Petrović se predstavio kao modernist s uzorima u rasponu od autora francuskog novog vala do Michelangela Antonionija, no njegovo naredno ostvarenje Tri (1965.), opet u produkciji Avala filma, beogradskog poduzeća u kojem je redatelj povremeno radio i kao dramaturg, potpuno je samosvojno, što je prepoznala i međunarodna javnost: dobio je prvu nagradu na uglednom festivalu u Karlovym Varyma, u Puli je podijelio Zlatnu arenu za najbolji film s Prometejem s otoka Viševice Vatroslava Mimice, a nominiran je i za Oscara.

Inspiriran zbirkom pripovjedaka Antonija Isakovića Paprat i vatra, Petrović se odlučio za formu triptiha, a dojmljivosti cjeline pripomogla je redateljeva odluka da svakoj od tri priče da drukčiji vizualni i dramski prosede, u čemu je imao zahvalnog suradnika u direktoru fotografije Tomislavu Pinteru.

Prva se, sva u kratkim kadrovima, odigrava uoči izbijanja rata, na željezničkoj stanici gdje masa naroda nestrpljivo i uznemireno iščekuje vlak i gdje se olako donose presude: tako je student Miloš (Velimir Bata Živojinović) svjedokom kako neznanca s neobičnim akcentom (Slobodan Perović) osude kao neprijateljskog agenta jer se na trenutak odvojio od obitelji. U drugoj je Miloš partizan u bijegu, koji u nepreglednim prostorima doline Neretve susreće još jednog zalutalog borca (slovenski glumac Ali Raner) i zajedno se nadaju umaći njemačkim patrolama: ova je priča najefektnija zbog neprestane promjene perspektiva, katkad dominira pilot njemačkog zrakoplova, koji se s visine poigrava bjeguncima, a katkad dva partizana koji nikako da nađu sklonište na terenu sačinjenom od vode i niskog šiblja. U trećoj priči s najmanje dijaloga i odsustvom naglašene radnje, Miloš je partizanski veteran očito zamoren ratom, koji u nekom dvorištu sa svoga prozora pogledima koketira s naočitom elegantnom ženom (tada popularna pjevačica Senka Veletanlić glumila je i u filmu Nikole Tanhofera Svanuće), osuđenom na smrt zbog veze s okupatorskim časnikom. U sve tri priče Miloš ništa ne poduzima, nikoga nije uspio spasiti, on je samo u blizini smrti, i to cjelinu čini još dramatičnijom i slojevitijom.

 

Autor teksta: Nenad Polimac