Povratak

Film Šuti (2013.)

86 min

KRENI GLEDATI Šuti

Uživaj u velikom izboru filmova i serija za samo 30 kn/mjesečno

Može li se prekinuti nit zle sreće, nasilja i patnje duboko protkana kroz generacije jedne obitelji?

2013.

86 min

FULL HD

Hrvatska

Žanr

Drama

Produkcija

Kinorama

Redatelj

Lukas Nola

Na Pulskom festivalu 2013. nije bilo zbora o tome tko je pobjednik – sve glavne Zlatne arene, njih sedam, pobrao je film Bobe Jelčića Obrana i zaštita, a pravičnost odluke žirija potvrđena je solidnim nastupom tog filma u pratećem programu Berlinalea Forum i na Sarajevo film festivalu. O drugoplasiranom filmu festivala također nije bilo dvojbe, to je Šuti Lukasa Nole koji je dobio šest priznanja, što pravih što posebnih Zlatnih arena (od toga jedna je nagrada za najbolju debitanticu). Jedini je problem što nisu nagrađeni njegovi glavni aduti – fotografija (Mirko Pivčević), scenografija (Ivan Veljača) i sporedna muška uloga (Milan Pleština).

Šuti je prvi hrvatski film koji je kao glavnu i isključivu temu izabrao obiteljsko nasilje. Bilo je već toga po našim filmovima (Metastaze, Majka asfalta i Fine mrtve djevojke), no nikad u dramskom središtu. Nolin film započinje scenom u kojoj junakinja Beba (Tihana Lazović, nagrađena Brezom) kupa kćerkicu i zaključuje da ju je njezin suprug Mirko (Živko Anočić) seksualno zlostavljao. Kada ga suoči s time, dobije batine i priča se počinje vraćati unatrag, najprije prema razdoblju kad je Beba bila tinejdžerica, a zatim i djevojčica: uvijek je bilo isto, žene u njezinoj obitelji su kroz tri generacije vrijeđane, ponižavane, silovane, prebijane, izrabljivane. Istina, najmučnija scena odigrava se između njezinog oca i brata, no to je tek podsjetnik da je svim muškarcima oko nje nasilje u krvi. Jedna se depresivna scena niže na drugu, nije to zapravo samo film o obiteljskom nasilju, nego o zatvorenom životnom krugu u kojem udarci samo padaju, a mnogi se iz nečeg takvog ne mogu izvući. U svjetskoj kinematografiji već smo se nagledali takvih crnjaka, no evo, konačno je i hrvatski film dao tome svoj prilog.

Redateljski prosede krajnje je bizaran. Nola je naprosto takav tip filmaša, slika mora biti lijepa, pa bez obzira kakve se grozote odigravaju na ekranu. Šuti je u tom pogledu njegovo najradikalnije ostvarenje: u jednoj sceni Bebina majka (Lana Barić) polagano se gasi na kauču, izmučena bolešću i alkoholom, a vi zamjećujete kako direktor fotografije i redatelj obraćaju veću pozornost na svjetlo u kadru nego na glumičinu izvedbu. Takvih je primjera bezbroj, pred kamerom se odigravaju strahote, no filmašima je važnija kompozicija kadra, izbor boja i igre svjetla i sjene u prostoru i na tijelima glumaca. Takav raskorak forme i sadržaja jedinstven je i u svjetskom filmu, no teško da bi se to moglo nazvati vrlinom.

Da je takav film režirao Branko Schmidt, opredijelio bi se za vizualno neuglednu fotografiju, sliku užeg formata, malo bi i razigrao socijalnu paletu priče, a kada bi se sve završilo, teško bi se ustali sa stolca, jer bi vas događaji na ekranu potresli kao da vas je netko udario šakom u želudac. Ovako smo dobili film koji vas potpuno ne odbija, ima se u njemu štošta pohvaliti, ali je poprilično kontradiktoran, jer ga je režirao esteta koji kao da ne razumije čime se bavi.

 

Autor teksta: Nenad Polimac

 

Glumci &
Ekipa

Cjelokupna ekipa filma >

Scenarij

DOP

Original music

Costume design

Oblikovanje tona

Producer

Slični naslovi

  • 1988.
  • 105 min
  • Drama

Zaboravljeni

Nekoliko godina ranije, maloljetnici iz jednog doma izašli su u grad, i noću, u nastupu gnjeva...

  • 1979.
  • 88 min
  • Drama

Godišnja doba

Pratimo fragmentirane priče triju djevojaka iz sirotišta.

  • 1986.
  • 87 min
  • Drama

San o ruži

Valent je radnik na noćnoj smjeni koji jedva uspijeva nahraniti svoju obitelj.