Povratak

Film Sjećaš li se, Dolly Bell? (1981.)

110 min

KRENI GLEDATI Sjećaš li se, Dolly Bell?

Uživaj u velikom izboru filmova i serija za samo 30 kn/mjesečno

Mladiću je dodijeljen zadatak da sakrije mladu prostitutku.

1981.

110 min

FULL HD

Bosna i Hercegovina

Žanr

Komedija

Produkcija

Kinema Sarajevo

Tko je bila Dolly Bell? To znaju samo revnosni posjetioci kina početkom 60-ih kada su našim repertoarom zavladali talijanski pseudo dokumentarni filmovi u kojima su predstavljana sva čuda svijeta. Jedan od njih bio je Europa noću veterana Alessandra Blasettija, u kojem je jedan od najatraktivnijih ulomaka bio striptiz izvjesne Dolly Bell (poslije se nakratko pojavila i u Naivnim djevojkama Claudea Chabrola), koji je svim provincijalcima, kilometrima udaljenim od bilo kojeg zapadnoeuropskog noćnog kluba, bio prava senzacija. Upravo taj insert ima važnu ulogu u igranom kino prvijencu Emira Kusturice, sarajevskog praškog đaka, koji je diplomirao s komplimentima samog Jiŕija Menzela: radnja se odigrava u doba kad je Europa noću otišla iz premijernih kina, negdje 1963., sada se prikazuje na 16mm vrpci na sarajevskoj periferiji, ali još uvijek ostavlja snažan dojam na publiku, pogotovo klince željne prvih seksualnih iskustava.

Jedan od njih je i Dino (Slavko Štimac), tinejdžer koji je uvjeren da se hipnozom može postići sve, pa i zavesti djevojku. Stjecajem okolnosti, jedan od tipova iz kriminalnog miljea s kojim je dobar (Mirsad Zulić Campo) skriva kod njega na tavanu djevojku (Ljiljana Blagojević), jer još nije sve pripremio kako bi je poveo na put prostitucije. Dino je očaran i stoga što je ona uzela pseudonim Dolly Bell, iako je Talijanka plavuša, a ona je brineta. Istodobno, situacija u kući nije mu baš jednostavna, jer otac (Slobodan Aligrudić) koga jako voli, i dalje inzistira na večernjim „partijskim“ sastancima, nekom vrsti ispovijedanja grijeha.

Scenarij Abdulaha Sidrana impresivno je dočarao spoj oporosti i nostalgije u oslikavanju tog razdoblja, koji je debitant Kusturica vješto naglasio, potpomognutom „prljavom“ fotografijom svog praškog kolege Vilka Filača. U odnosu na redateljeve kasnije filmove, vizualni prosede je ovdje razmjerno suzdržan, što izvrsno odgovara priči. Film je u Puli dobio Zlatnu arenu za scenarij, no trebao je i Veliku zlatnu arenu, jer je to bilo najdojmljivije ostvarenje festivala. U Veneciji su to puno bolje prepoznali, film je tamo dobio Zlatnog lava za debitantski film i vrlo se uspješno prikazivao u kino distribuciji po čitavoj Zapadnoj Europi. Rečenica koju izgovara junak, „Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem“, postala je pučka poštapalica.

 

Autor teksta: Nenad Polimac

 

 

 

Glumci &
Ekipa

Cjelokupna ekipa filma >

Scenarij

DOP

Original music

Costume design

Producer