Povratak

Film Ram za sliku moje drage (1968.)

80 min

KRENI GLEDATI Ram za sliku moje drage

Uživaj u velikom izboru filmova i serija za samo 30 kn/mjesečno

Dječaci dane provode u velikom dvorištu na periferiji grada, zabavljeni dječijim igrama. Jednog dana se u njihovim životima pojavljuje mladić Nikola Maglaj.

1968.

80 min

FULL HD

Bosna i Hercegovina

Žanr

Drama

Produkcija

Studio Film

Kako je izgledao sarajevski novi val, najbolje pokazuje prvijenac Mirze Idrizovića iz 1968., u produkciji Studio filma, poduzeća namijenjenog poticanju upravo takve vrste ostvarenja. Scenarij je redatelj napisao s pjesnikom Duškom Trifunovićem (kasnije autorom mnogih tekstova sarajevskog rock'n'rolla), no to nije zaokružena priča, prije nizanje anegdota koje tek u drugoj polovici filma postaju prepoznatljiva radnja.

Njezini su protagonisti atraktivna brineta (Dušica Žegarac), koja svojom pripijenom haljinom i rashlađivanjem na pumpi privlači pažnju grupe dječaka i tinejdžera, zatim Nikola Maglaj, mladić nedefiniranog zanimanja (Zoran Radmilović), on se doseljava u taj kraj i probija prozor točno na zidu koji je klincima služio kao gol, što odmah među njih unese razdor, ali se taj brzo prevlada. Tu je i Zlatan (Zaim Muzaferija), stariji muškarac pun pomalo otrcanih životnih mudrosti, koji se odlučuje na prilično rizične poteze, poput krađe autobusa, ponudivši ga malim protagonistima na besplatni prijevoz. Zbivanja se zgušnjavaju kad najstariji među tinejdžerima (16 mu je godina) nagovori Nikolu da mu osigura prvo seksualno iskustvo, ovaj pristaje, plati prostitutku (njezin identitet dečku je poprilično iznenađenje) i ne sluteći da će se u dogovoreno vrijeme pojaviti i svi njegovi prijatelji.

Ram za sliku moje drage (naslov je poetičan, ali nema nikakve veze s pričom) poput većine novovalnih ostvarenja uživa u pokazivanju gradskih ulica, kako u centru a pogotovo na periferiji, ekspresivno zabilježenih crno-bijelom fotografijom Miroljuba Dikosavljevića (snimao i ostvarenja potpuno različitog prosedea, kakvo je Valter brani Sarajevo), ima tu i povremenih grafičkih intervencija, dok je tada već popularni Kornelije Kovač skladao soundtrack jazz ugođaja (dirigent je bio Miljenko Prohaska). Film je u mnogo čemu najavio kasnije ostvarenje Emira Kusturice Sjećaš li se Dolly Bell?, no taj je imao puno čvršću dramsku strukturu. Prikazan je u Puli godinu dana kasnije, i to ne u Areni nego u manjoj dvorani Festivalskog centra, ali u društvu tako respektabilnih ostvarenja kao što su Zaseda, Rani radovi, Vrane i Slučajni život.

 

Autor teksta: Nenad Polimac

 

 

 

Glumci &
Ekipa

Cjelokupna ekipa filma >

Scenarij

DOP

Original music

Costume design