Povratak

Film Quo vadis Živorade (1968.)

93 min

KRENI GLEDATI Quo vadis Živorade

Uživaj u velikom izboru filmova i serija za samo 30 kn/mjesečno

Debela dobričina Živorad bi do kraja života mirno i zadovoljno živio na periferiji i maštao o slikarskom modelu Deni, da jednog dana nije pogurao auto svog ujaka koji je važna i utjecajna ličnost.

1968.

93 min

HD

Bosna i Hercegovina

Žanr

Komedija

Produkcija

Bosna Film

Crnogorski redatelj Milo Đukanović šezdesetih je godina slovio kao jedan od najuspješnijih redatelja domaćih komedija. Prva zapažena ostvarenja – Ne diraj u sreću (1961.) i Muškarci (1963.) – napravio je za lokalni Lovćen film, sve sa Slobodanom Perovićem u glavnoj ulozi, kao i Inspektora (1965.), ovaj put u produkciji beogradskog Avala filma. Seljenje po republičkim centrima se nastavilo, pa je 1968. za sarajevski Bosna film realizirao komediju Quo Vadis Živorade?! po scenariju Branimira Torija Jankovića (koji dotad baš nije imao iskustva s tim žanrom), ali su za potrebe snimanja tekst dotjerali redatelj i književnik Borislav Pekić, inače jedan od dramaturga Avala filma. Lako je moguće da je projekt razvijan u Beogradu, ali kako tamo nije odmicao s mrtve točke, Đukanović ga je preselio u Sarajevo.

Razumljivo je zašto u Avala filmu nisu bili zainteresirani. Smetalo im je što je to razmjerno inertna satira koja je sprda sa svim i svačim, posebno s modernizmom koji je tada objeručke prihvatila jugoslavenska kultura. Naslovni junak Živorad (glumi ga krupni Radmilo Ćurčić, poznat iz humorističkih serija Radivoja Lole Đukića kao što su Ogledalo građanina Pokornog i Muzej voštanih figura) vjerojatno bi ostao na rodnom selu da ga njegov ujak (Vasja Stanković) ne smatra posebno talentiranim. Najprije mu namjesti posao stručnjaka za marketing, tamo Živorad ostavlja dobar dojam jer je svima na usluzi, ali ne u svom fahu nego u svakodnevnim sitnicama (guranje automobila kojima se ne pali motor), postaje zatim policijski agent gdje se baš ne proslavi jer ne razlikuje brašno od heroina, poslije ga očekuje laboratorij za borbu protiv ćelavosti, a što dalje, sve više napreduje, i to na krajnje apsurdnim projektima.

Autori su se sprdali s jugoslavenskim društvom, no kao da su se klonili prave subverzivnosti: ipak, replike „Dokrajčio sam privredu, sad mogu da se bacim na ljude“ i „Kultura nam uopće nije potrebna“ i danas se doimaju aktualno.

Glazbu je skladao Tomislav Simović iz Zagrebačke škole crtanog filma i podvlačio sličnosti igranog filma i animacije, scenograf Vlatko Gilić poslije je stekao zamjernu reputaciju minimalističkim dokumentarcima, a u maloj ulozi prvi put se na filmu pojavljuje Zijah Sokolović. Slovačkoj glumici Suzani Neubauer to je bio jedini filmski nastup.

 

Autor teksta: Nenad Polimac

 

Glumci &
Ekipa

Cjelokupna ekipa filma >

Scenarij

DOP

Original music

Costume design

Oblikovanje tona