Ljubav i moda

Početkom šezdesetih jugoslavensku je kinematografiju preplavila nova pošast – komercijalni film. Nisu to bila ostvarenja koja bi se natjecala na svjetskim festivalima, ali je zato bilo bitno koliko su skupila gledatelja u kinima. Neka su zbrzana navrat-nanos, na primjer, komedija Zajednički stan bila je adaptacija istoimene kazališne predstave Dragutina Dobričanina, snimljena je za samo dva tjedna, što je bio tadašnji rekord, no redovi pred kinima bili su impresivni.  

Isti je slučaj bio s romantičnom komedijom Ljubav i moda (1960.), koja je bila neusporedivo kompliciraniji proizvod, iako ga kritika nije baš mazila. Kako i bi, kad je svaki detalj u filmu, počevši od  naslova, bio komercijalni mamac. U njemu su nastupale zvijezde zabavne glazbe (Gaby Novak, Ivo Robić, Vlastimir Đuza Stojiljković), najpopularniji komičari (Mija Aleksić, Miodrag Petrović Čkalja), letjelo se jedrilicama, održavale su se modne revije, ukratko, gledatelja se nastojalo privući svime što je tada predstavljalo atrakciju u tek probuđenom potrošačkom društvu. Povrh svega, glavna glumica Beba Lončar vozila se na vespi, koju su tek promovirali talijanski i holivudski filmovi (sjetite se Praznika u Rimu s Audrey Hepburn i Gregoryjem Peckom!). Režirao ga je debitant Ljubomir Radičević, koji je sam napisao i scenarij, zajedno s direktorom fotografije Nenadom Jovičićem (film je, dakako, bio snimljen u boji, bez puno finesa). Obojicu je kritika prozvala zbog „jeftinog komercijalizma“, ali publika se na to nije obazirala.  

Fabula? Glavni junak, modni kreator Bora (Dušan Bulajić), naletio je na vespu privlačne Sonje (Lončar) i među njima se odmah stvara netrpeljivost. I ne slute da će im se putovi neprestano ispresjecati i da će prvotna antipatija prerasti u simpatiju: sve će se izgladiti na raskošnoj modnoj reviji u kojoj se ujedinjuju pjevači, komičari, manekenke i glavni glumci.  

Ljubav i moda bio je jedan od najgledanijih filmova sezone, no dok će većina drugih komercijalnih proizvoda brzo zaboravljena, ovaj je i danas fenomen zato što je vjerno uhvatio duh toga vremena, a njegovi poklonici su u trenu bili spremni oprostiti poneku naivnost. 

 

Autor teksta: Nenad Polimac