Granica

'Granica' je film snimljen 1990. nakon što je njegov scenariji više od 10 godina bio bunkeriran. Sama ta činjenica govori o prirodi radnje i kritičnosti koju film ima spram komunističke vlasti, a u periodu koji je prošao otkako je Ferenc Deak napisao prvu verziju scenarija, do one koju je snimio Zoran Maširević doživljavao je razne promjene. Prvi koji je trebao režirati film bio je Živojin Pavlović koji je tako i djelomično prekrojio scenariji i postao njegov koautor, ali još važnije, ostavio svojim autoritetom Mašireviću pritisak da u debitantskoj režiji dugog filma uspije napraviti djelo koje bi pariralo njegovima. Brojne nagrade i gledanost u kinima dokazuju da je Maširević u tome i uspio i premda još u svojim 20-im godinama napravio zrelo filmsko ostvarenje s velikim brojem jednako uvjerljivih likova različitih sudbina, dobi i karaktera.

 

Naziv filma točno nas navodi na mjesto radnje koja se odvija na granici Jugoslavije i Mađarske od završetka II. svjetskog rata do 1948. i sukoba Tita i Staljina. U te tri kratke godine pratimo živote nekoliko obitelji, Nijemaca koji su protjerani (i naknadno u velikom broju ubijeni što je rijetko obrađivana tema u povijesti, književnosti i kinematografiji); 'dođoša' iz Bosne koji ulaze u njihove kuće i donose život nespojiv s gospodskim salonima, klavirima i kućnim kupaonicama; mađarskim i srpskim obiteljima koje tu žive stoljećima. Tu zajednicu sačinjavaju likovi svih generacija koji žive život ispunjen boli, smrti, obilježen (auto)destrukcijom i surovošću. Ipak ono što likove često koči u ostvarenju sreće nije geografski položaj već njihove unutarnje borbe – ponos, strah i predrasude. Maširević je sam objašnjavao naslovu filma govoreći da je 'najteže savladati one granice koje su u nama'.

 

Ono čime se film osobito ističe su genijalni slojevito prikazani likovi, bez crno bijele podjele na dobre i zle, bez predumišljaja o krivnji te s empatijom za svakoga od njih. Iako se možda kao glavni lik može izdvojiti dječak Dani kojeg igra Marko Ratić, teško možemo reći da se radi o filmu ispričanom isključivo iz vizure djeteta. Prije riječ o ansambl filmu u kojem su svi glumci jednako zastupljeni i važni. Čim se pojavio, film je postao automatska senzacija i osvojio pregršt nagrada. Samo na Festivalu u Puli dobio je četiri nagrade od čega dvije Zlatne Arene – za scenariji i Mirjana Joković za žensku ulogu. Nažalost 'Granica' je ostala jedini dokaz talenta ovog redatelja Praške škole.

 

Autor teksta: Marija Mlačić