Film Dan duži od godine (1971.)

82 min

KRENI GLEDATI Dan duži od godine

Uživaj u velikom izboru filmova i serija za samo 30 kn/mjesečno

Priča o potresu u Banja Luci 1969. godine.

1971.

82 min

FULL HD

Bosna i Hercegovina

Žanr

Drama

Produkcija

Studio Film

"Prvi put nam je neko pružio mogućnost da budemo ljudi"

  Branimir Tori Janković u jugoslavenskoj se kinematografiji najprije okušao kao glumac (razumljivo, studirao je glumu na beogradskoj akademiji), da bi se zatim afirmirao kao scenarist (hvaljeni filmovi Povratak Živojina Pavlovića i Pohod Đorđa Kadijevića) i 1969. debitirao kao redatelj Krvavom bajkom, koja je čak primljena u službeni program festivala u Karlovym Varyma. Kasnije se uglavnom bavio ratnim temama, lociranim u Srbiji, a iznimka je Dan duži od godine iz 1971., napravljen u produkciji Bosna filma. Jankovićev scenarij donekle se veže na onaj iz Pavlovićevog Povratka, jer su protagonisti također ljudi s margine, koji su iskusili zatvorske kazne.

  Štoviše, Dan duži od godine prvi je eksplicitno zatvorski film jugoslavenske kinematografije, jer započinje u Kazneno popravnom domu Banja Luka i pokazuje kakva je tamo svakodnevica. Likovi se zovu po nadimcima – Državni (Adem Čejvan), Lučara (Boro Begović), Metalac (Dragomir Bojanić Gidra) i dr.. Prijateljstva među njima su rijetka, vlada podozrivost, a spominje se i homoseksualnost. Neki su izrazito dvolični, poput Rame Idrizovića (Miloš Kandić), koji je dobio privremeni dopust zbog bolesnog djeteta, ali nema namjeru vraćati se u zatvor. Jankovićeva je inventivna dosjetka da žanr zatvorskog filma spoji s filmom katastrofe, pa se priča zbiva 1969., kada je strahovit potres pogodio Banja Luku. Upravnik (Ljuba Tadić) smatra da je besmisleno držati zatvorenike u urušenoj zgradi, pa ih pušta tjedan dana na slobodu kako bi pomogli u saniranju posljedica potresa. Time dosta riskira, jer je dio zatvorenika u dilemi da li da pobjegne tamo gdje ih zakon nikad neće sustići, no dio njih uistinu je prvi put u prilici da pomogne bližnjima, što je znatna promjena u njihovim životima.

  Film obilato koristi dokumentarne materijale, snimljene na poprištu stvarnog potresa, što doprinosi uvjerljivosti filma. Ima i bizarnih prizora, poput ciganske svirke usred ljudi ostalih bez doma, djevojke u vjenčanici koja bježi pred robijašem, pa i subverzivnih replika („Živio zemljotres, sad smo svi jednaki!“). U cjelini, zanimljivo ostvarenje danas nepravedno zaboravljeno.

 

Autor teksta: Nenad Polimac

Glumci &
Ekipa

Cjelokupna ekipa filma >